Rezidencijalna arhitektura na južnim padinama sljemenskog podbrežja je još od početka 20. stoljeća tema kroz koju se stvara i provjerava profil zagrebačke arhitektonske produkcije. Kvaliteta ambijenta, što proizlazi iz suptilnog spoja prirodnog i urbanog, čini to područje iznimno osjetljivim i preciznim poprištem za odmjeravanje kvalitete općeg arhitektonskog standarda, ali i kreativnog potencijala arhitekata i investitora.